srijeda, 9. siječnja 2013.

Započnimo s pjesmom...

Moj će prvi post biti pjesma.

Volim ih pisati - nekad s njima otjeram tugu, a nekad ju tek kroz pjesmu spoznam.
Volim ih čitati - od Jesenjina, Šantića, Baudelariea, Whitmana, pa do stihova koje je napisala Vjekoslava Huljić ili onih koje je otpjevao Mile Kitić.

                                                       

Čitam sve i pišem sve, nekad se posramim, nekad se oduševim pa nakon par mjeseci ponovnog čitanja istog se posramim i tako u krug, uglavnom. nikad mi ne dosadi:)
Objavljivati ću svoje pjesme, a ponekad i pjesme meni dragih pjesnika, onih manje i onih više poznatih.

                                                                               

Za eventualne duševna ili fizička oštećenja nastala čitanjem mojih stihova (npr. nakon čitanja poželite si zabiti mikser u oči ili se osjećate još neugodnije nego kad odgledate epizodu Krv nije voda ili odslušate novu pjesmu Sandija Cenova) ne odgovaram, eventualno, mogu vam ispeći kolač u znak isprike i naknade za pretpljenu neugodnost :)



                                                                          


Evo jedna univerzalno patnička za početak :)




KRONIKA JEDNE LJUBAVI


    ...
                                                   Zima je.
                                Zaplela mi se kosa o dugmad tvog kaputa,
                                od tu sjajnu, crnu ugljad
                                mrkliju i od braće sa dimnjačarskih skuta.
                                Prosuli se tvoji prsti po mom vratu
                                kao bršljan po uspavanoj kori lipe
                                i svud stupaju i svud hrabro staju
                                tih deset nečasnih vojnika u službi tvoga daha.
                                Tu noć i snijeg se topio s nama.
                                                        ...
                                                 Proljeće je.
                                 Pisao si mi da mi pišeš pjesme i da se laste polako vraćaju
                                 pod crkvena zvona i da se tamo gnijezde.
                                 Pisao si mi i da si svakom satu i svakom danu dao moje ime
                                 i da me dozivaš često, najviše četvrtkom i da te to baš brine.
                                 Jednom si čak napisao i da me voliš,
                                 da svaku noć oživljavaš noći prošle zime,
                                 ali i da imaš sve više posla
                                 a sve manje vremena
                                 pa mi zato sve rjeđe pisma pišeš
                                 i kako te savjest zbog toga grize.
                                                          ...
                                                     Ljeto je.
                                  Nepoljubljenih usana stojim i čekam
                                  skrivajući se u sjenci stare lipe
                                  da lijeni koraci poštara mojom ulicom krenu
                                  i donesu mi bar jedno malo parče tebe,
                                  bar jedan mali dio zime.
                                                            ...
                                                       Jesen je.
                                    Ovaj poštar je zaista lijen!
                                    Od čitavog ljeta stigla je samo zakašnjela razglednica s mora
                                    i puno sunčanih pozdrava i nešto malo izblijedjele morske pjene,
                                    nijedna pjesma, nijedna riječ više
                                    stigla je samo tuga u kasnu jesen
                                    i ćutanje
                                    i suze
                                    i kiše.

                                                             ...
                                                         Zima je.
                                     Vani pada prvi snijeg
                                     i moji obrazi tope prve pahulje
                                     kao što su nekada tvoje poljupce.
                                     Hladno je.      




Vaša Mica Kuharica




1 komentar:

  1. Neću si zabiti mikser ni u jedan dio tijela jer je pjesma prekrasna. Stvarno je. Hoćemo još :))

    OdgovoriIzbriši